FOTOmaraton » O nama

O nama

Formalno iza organizacije fotomaratona stoji neprofitna udruga građana pod istim nazivom. U udruzi, a i u organizaciji smo svi zaljubljenici u fotografiju i ovo smo pokrenuli nakon što su neki od nas sudjelovani na ostalim fotomaratonima, a tako smo i dobili ideju da ovo organiziramo kod nas! Mi smo, abecednim redoslijedom:

	Ivana Benčić – volim sve što vole mladi, slušam puno mjuze (rock najviše), fotkam otkad sam odrasla (bilo je to relativno nedavno), jako voLEm koncerte, ljudska glupost me zapanjuje, jednostavnost me oduševljava, ne volim razglabati o fotografskoj opremi, na pitanje Canon ili Nikon odgovaram sa Nikon, fotografiram vjenčanja, uvjerena sam da je za dobru fotku zaslužan fotograf, a ne fotoaparat, san mi je proputovati svijet, hvala na pažnji i prijavite se na Fotomaraton!
	Ivana Hađina – U fotografiji intenzivno uživam oko godinu dana, nemam pojma o tehnikalijama i fotke su mi uglavnom razgledničarskog karaktera. Spajam ono u čemu uživam: fotografija & druženje, fotografija & putovanja. A povremeno se natjeram i prošetati dok tražim motive . Brine me jedino što je život prekratak da ufotkam cijelu zemaljsku kuglu.
	Željka Stučka
	Anastazija Vržina – Fotkam i piskaram za stalno glazbu (čitaj: koncerte) u magazinima Digital Foto i T3, te za portale www.soundguardian.com i www.vip.hr. Imala sam nekoliko izložbi ali ih ne volim raditi, jer mi je to predosadna i preuobičajena forma – ali neminovna. Dobro je za vlastiti PR, a kako ja za kruh i mlijeko radim PR i marketing onda mi nema druge Ne volim niti natječaje i skoro se nikad na njih ne javljam, ali volim nepredvidljiva i spontana natjecanja i zato volim i Fotomaraton. Ponekad i pobijedim. Kad skupim više love tu i tamo odem nekamo daleko pa onda fotkam sve što mi dođe pod objektiv, uglavnom life i documentary fotke. Volim fotkati i noću samo to radim rijetko jer svi hoće spavati a nitko se družiti u to doba. Eksperimentiram i testiram svašta od fotoparata jer koji prođe na testu koncertne fotografije (bez fleša) taj je dobar. Alergična sam na “morati imati” najnovije i najskuplje modele jer oni imaju veze samo s tehničkom kvalitetom fotografije ne nužno i svime ostalime. Slikam kritično premalo i imam grižnju savjest radi toga. Ako me tko od fotografskih velikana hoće za šegrta, ja sam za. E da, i uživajte u Fotomaratonu – bit će vam to najbolja zabava koju ste imali u posljednje vrijeme!
	Hrvoje Filipović – Berba 1983., živim i radim kao informatičar u Zagrebu. Počeo škljocat s fotićem prije nekih 5 godina kad je već dosta prijatelja imalo digitalnog idiota pa je bilo vrijeme da ga i ja nabavim. Zanimale su me mogućnosti i ograničenja fotoaparata te zašto su mi fotke većinom živa jeza (neke stvari se ni danas nisu puno promijenile ) tako da sam započeo učiti o fotografiji, intenzivnije fotkati, a nakon dugog šparanja za vrijeme studija, kupio sam si i prvi dslr. Nastao je hobi koji me i danas jako veseli i u kojem sam upoznao puno dobrih drugara.
	Miroslav Rožić – Rođen sam 1982. U Zagrebu. Od malena me privlačilo likovno i vizualno, uglavnom kroz crtanje i, kasnije, digitalnu umjetnost. Završio FER 2005, od kada provodim radno vrijeme projektirajući digitalnu elektroniku. Fotografija se javila prvenstveno kao odgovor na manjak vremena za ozbiljno crtanje i želju da se izađe iz kuće, no ubrzo postaje ljubav koja traje i raste . Već 2 godine fotkam Pentaxom K200D koji mi je otvorio sasvim nove poglede na fotografiju. U fotografiji istinski uživam, volim podjednako i filmsku i digitalnu fotografiju (gdje svaka ima svoje vrlo specifične čari) i preko nje sam imao sreću upoznati mnogo nadasve zanimljivih ljudi.
	Zlatko Stracenski
	Krešimir Šibalić – rođen u Zagrebu 80-te, i od tada u istom živim, djelujem i sudjelujem. Fotografija me pomalo zanimala od srednjoškolskih dana u vidu filmskih “idiot”-fotoaparata i sličnih stvarčica. Od 2005. g. fotkam na senzor i to prvo kompaktom, koji se nesretno susreće sa betonskim podom i odbija daljnju suradnju. Te 2008. kupujem DSLR i počinjem ozbiljnije uživati u pisanju svjetlom.
	Hrvoje Telišman – Ufotkan sam prvi puta u životu negdje početkom 1973.g., a moja prva samostalna fotografija (7 godina kasnije) i to pejsaža vrletnih bosanskih planinskih masiva na putu za more je učinjena obiteljskom analognom Yashicom Electro 35 GT . Odrastanjem i mojim školovanjem te raznim putovanjima padali su razno razni analogni „idioti“, sve do pojave digitalnih fotoaparata i mog Olya C – 700 UZ gdje je moja intenzivnija ljubav prema „okidaču“ trajno zapečaćena.
	Ognjen Vorih
	Duško Vorkapić – Rođen u Zagrebu, radim u IT-u, a pred kraj faksa sam naletio na knjigu o fotografiji i tako je sve počelo. Mic po mic i zaljubio sam se u fotografiju, zaštedio za fotoaparat, prvi je bio Pentax MZ-5n te od tada zaljubljenost ne prestaje Ideja da organiziram fotomaraton u Zagrebu je došla 2004. kada sam sudjelovao na berlinskom fotomaratonu gdje sam se jako zabavio. Doduše, sada kada sam u organizaciji ne smijem sudjelovati pa pokupavam loviti fotomaratone u susjedstvu